Vokalski podsustavi u kajkavskim govorima nastaju različitim fonotaktičkim pravilima i njihova tipologija ovisi, prema tome, o fonološkim modelima kajkavskih govora. Tipologija vokalskih podsustava izvodi se iz sinkronijske tipologije vokalskih sustava, odnosno prema zadanim, postojećim, tzv. polaznim, neobilježenim vokalskim sustavima. To su sustavi koji imaju isti tip neobilježenih podsustava, što podrazumijeva isti inventar vokala u podsustavima koji se razlikuju samo prozodijski - intenzitetom (naglašeno ili nenaglašeno) i kvantitetom. To su tri glavna položaja vokala: u kratkim naglašenim slogovima, u dugim slogovima (naglašenim i nenaglašenim) i u kratkim nenaglašenim slogovima. U odnosu na neobilježene sustave, obilježeni sustavi imaju promijenjen broj i inventar vokala u podsustavima. Maksimalni inventar takvih obilježenih podsustava zabilježen je u sedam položaja u riječi i slogu formiranih na osnovi strukturnih i struktumo-kontekstnih elemenata fonotaktičkih pravila i koji su uvijek kombinirani s prozodijom. U istraženim govorima prema 10polaznih, neobilježenih vokalskih sustava, koji imaju isti tip podsustava, utvrđen je 21 tip vokalizma s obilježenim podsustavima, kojih može biti od dva do sedam u jednom govoru. Osim toga, utvrđeno je 15 različitih tipova, načina organiziranja vokalskih podsustava s 35 različitih pravila, što sve utječe na tipološku relevantnost vokalskih podsustava za kajkavske fonološke podsustave s bitnim elementom prisutnosti strukturnih razlika medu njima