Ovaj je tekst nastao kao posljedica postojeće situacije u zaštiti orgulja u Republici Hrvatskoj. Zbog nesređene situacije u obrazovanju majstora orguljara, koji jesu nositelji aktivnosti popravaka i restauracije orgulja, kao i u obrazovanju organologa, dakle osoba koje bi trebale povezivati konzervatorsku službu (konzervatore za pokretna kulturna dobra) i majstore orguljare. U Hrvatskoj se osjeća potreba za tim kadrovima. Činjenica je da u Hrvatskoj nije moguće steći obrazovanje majstora orguljara koje bi uz radioničku praksu uključivalo i nastavu teoretskih predmeta, a koji bi nastavnim sadržajima bili povezani s potrebama orguljarske struke. Štoviše, prije dvije godine ukinut je obrazovni program za zvanje glazbalar. Slično je i s obrazovanjem organologa, koji bi se trebali regrutirati prvenstveno iz orguljaške struke. Nastava organoloških sadržaja organizirana je tijekom dviju akademskih godina na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i kao rezultat dala je nekoliko mlađih ljudi koji su donekle upoznati sa zadaćama organologa, a to su povezivanje postojećeg fonda povijesnih i spomeničkih orgulja s arhivskim podatcima te s postojećom zakonskom regulativom o zaštiti kulturnih dobara. Značajan dio ovoga teksta posvećen je upoznavanju tehničkog ustroja svih dijelova orgulja kako bi se istaknula važnost uloge organologa u valorizaciji fonda povijesnih i spomeničkih orgulja u Hrvatskoj. Taj dio teksta obilnije je dokumentiran fotografijama. Nadalje, u dijelu teksta navedeni su svi hrvatski graditelji orgulja koji su ostavili značajan trag u obama orguljskim krajolicima (kontinentalnom i obalnom) u Republici Hrvatskoj. Zadnji dio teksta posvećen je obrazloženju kriterija temeljem kojeg je izrađena priložena lista prioriteta najvažnijih orgulja i pozitiva koji su posebno važni za praćenje razvoja nastajanja fonda povijesnih i spomeničkih instrumenata u Hrvatskoj. Te bi instrumente trebalo organološki i restauratorski obraditi te nastojati da ostanu sačuvani. Najvažnije je omogućiti i od vlasnika zahtijevati da se restaurirani instrumenti redovito upotrebljavaju te redovito održavaju kako bi se njihova svojstva kao kulturnih dobara što duže sačuvala.The writing of this text was provoked by the current situation in the protection of organs in the Republic of Croatia. Due to the unsettled situation in the education of organ builders, i.e. those who could repair and renovate the instruments, as well as in the education of organologists, that is, those who provide a link between conservationists of mobile cultural property and organ builders themselves. In Croatia, there is a need for such experts. Unfortunately, in Croatia it is for the moment not possible to realize the education of organ builders, which would include both workshop practice and the teaching of theoretical courses and practical subjects related to organ building. Moreover, two years ago, even the educational programme for instrument builders, a programme similar to that of organologists, was abolished. Courses with organological contents were organized during two academic years at the Music Academy of the University of Zagreb and, as a result, several young people became generally familiar with the tasks of organologists, such as bringing together historical and valuable organs with archival data and current legislation on the protection of cultural property. A significant part of this text deals with knowledge of the technical structure of all organ parts in order to underline the importance of the role of organologists in the valorisation of the fund of historical and valuable organs in Croatia. This part of the text is abundantly documented with photographs. Furthermore, the author lists all Croatian organ builders who have left a significant trace in (continental and coastal) organ legacy in the Republic of Croatia. The last part of the text deals with explaining the criteria on the basis of which a list of priorities of the most important organs and positives has been prepared. The positives are especially important for observing the development of the fund of historical and valuable instruments in Croatia. These instruments should be organologically treated and restored in order to remain preserved. What is most important is to require commitment from the owners to the regular use of the restored instruments and their regular maintenance in order to preserve their characteristics as cultural properties for as long as possible