Rad istražuje plemićke gradove (burgove) na području planiranog Parka prirode Ivanščica, Strahinjščica, Maceljska gora i Ravna gora iz aspekta prostornih mogućnosti njihova očuvanja i unaprjeđenja. Plemićki gradovi u Hrvatskoj istraživani su iz arheološkog, povijesnog i povijesno-umjetničkog aspekta, međutim često izostaje prostorno-planersko motrište koje uključuje šire prostorno sagledavanje mogućnosti korištenja i uklapanja u suvremeni život. Cilj rada jest popisati plemićke gradove, razvrstati ih, ukazati na potencijale povezivanja kulturnog i prirodnog naslijeđa te prepoznati moguće početne prostorne modele njihova očuvanja i unaprjeđenja. Za definiranje širih prostornih mogućnosti korištenje i uklapanja u suvremeni život analizirana je važeća prostorno-planska dokumentacija, status pravne zaštite, postojeće stanje, korištenje, smještaj / okruženje (setting), prostorni položaj te pristup plemićkom gradu. Temeljem provedene analize utvrđena su četiri moguća početna prostorna modela očuvanja i unaprjeđenja plemićkih gradova u Parku. Prvi prostorni model vezan je za ulaze u nacionalne parkove i parkove prirode. Drugi prostorni model uključuje plemićke gradove u zaštićenom kulturnom krajoliku. Treći utvrđeni prostorni model vezan je uz uspostavu turističko-rekreacijskog područja. Četvrti model očuvanja i unaprjeđenja plemićkih gradova jesu poučne staze. Plemićki gradovi u zaštićenim prirodnim područjima, pa tako i parku prirode, predstavljaju potencijal širenja uobičajene turističke ponude bazirane isključivo na prirodnim datostima te postaju jedan od važnijih čimbenika razvoja održivog turizma i edukacije u zaštićenim prirodnim područjima. Objedinjeno sagledavanje prirodnog i kulturnog naslijeđa na planerskoj razini omogućava istovremeno unaprjeđivanje i očuvanje oba tipa naslijeđa.The scope of this research are medieval castles (burgs) in the area of the planned Nature Park Ivanščica, Strahinjščica, Maceljska gora, and Ravna gora from the aspect of spatial possibilities of their preservation and enhancement. Medieval castles in Croatia have been researched from an archaeological, historical, and art-historical perspective, however, a spatial-planning point of view that includes a broader spatial analysis of the possibilities of use and integration into contemporary life is often missing. The aim of the work is to list the medieval castles, classify them, point out the potential of linking cultural and natural heritage and identify possible initial spatial models of their preservation and enhancement. In order to define the broader spatial possibilities of use and integration into contemporary life, valid spatial planning documentation, legal protection status, existing condition, use, setting, and access to medieval castles were analyzed. Based on the analysis, four possible initial spatial models of preservation and enhancement of the medieval castles in the Park were determined. The first spatial model is related to entrances to national parks and nature parks. The second spatial model includes medieval castles in a protected cultural landscape. The third established spatial model is associated with the establishment of a tourist-recreational area. The fourth model of preservation and enhancement of medieval castles is cultural routes. Medieval castles in protected natural areas, including the nature park, represent the potential of expanding the usual tourist offer based exclusively on natural values and become one of the key factors in the development of sustainable tourism and education in protected natural areas. The combined consideration of natural and cultural heritage at the planning level enables the simultaneous enhancement and preservation of both types of heritage