U radu se razmatraju obrambeni kompleksi i građevine koji su tijekom razvijenoga te mahom kasnoga srednjega vijeka i početkom novoga vijeka izgrađeni na području Turopolja, povijesno-geografske regije između desne obale rijeke Save na sjeveroistoku, sisačke Posavine na jugoistoku, Pokuplja na jugu, Vukomeričkih gorica na jugozapadu te približno samoborsko-žumberačke regije na sjeverozapadu. Iako povijesni izvori svjedoče o više desetaka utvrda, u radu smo se osvrnuli samo na one utvrde koje su u cijelosti ili u ruševinama sačuvane na terenu, kao i na one čiji izgled možemo rekonstruirati na osnovi starih crteža ili fotografija. Većina utvrda očuvana je tek u arheološkim slojevima, a prepoznaje se tek u promjenama u konfiguraciji terena. Iznimka je Lukavec, koji je ujedno i jedina u cijelosti sačuvana utvrda na čitavom promatranom prostoru, premda je u baroknom i klasicističkom razdoblju temeljito pregrađen u dvorac.This paper examines the defensive complexes and buildings that were built during the high and late middle ages in Turopolje, the historical-geographical region between the right bank of the Sava River in the northeast, the Sisak Posavina region in the southeast, the Pokuplje region in the south, the Vukomerić Hills in the southwest, and approximately the Samobor-Žumberak region in the northwest. Although historical sources testify to the existence of dozens of fortresses, in this paper we examine only those that have been preserved in the field, fully or as ruins, and those whose appearance can be reconstructed on the basis of old sketches or photos. Most of the mentioned fortresses have been preserved only in archaeological strata, and are distinguishable only through changes in the topography. Lukavec is an exception, and is also the only fully preserved fortress in the entire examined area, although it was extensively rebuilt in the Baroque and Neoclassical periods