Aneksija Bosne i Hercegovine je događaj kojim je Austro-Ugarska monarhija 1908. pripojila Bosnu i Hercegovinu. Tom događaju prethodila je okupacija do koje je došlo još 1878.god.. Na Berlinskom kongresu koji je održan od 13. lipnja do 13. srpnja 1878. nakon rusko-turskog rata odlučeno je da se niz turskih provincija odvoji od Turske te da se da na upravljanje drugim državama. Bosna i Hercegovina dodijeljena je Austro-Ugarskoj. Okolnosti koje su natjerale Austro-Ugarsku na pripojenje jesu revolucionarni događaji u Osmanskom Carstvu, odnosno Mladoturska revolucija koja izbija u srpnju 1908. Intelektualci i časnici natjerali su sultana da vrati Ustav iz 1876.god. te sazove parlament. Sazivanje parlamenta značilo je biranje zastupnika iz svih dijelova Osmanskog Carstva, što je uključivalo i Bosnu i Hercegovinu jer iako je ona bila pod Austro-Ugarskim protektoratom, formalno je pripadala Osmanskom Carstvu. Čim su vlasti u Beču doznale da su muslimani i pravoslavci odlučili birati zastupnike koje bi poslali u Carigrad, čime bi ugrozili pripadnost Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj i potvrdile njenu pripadnost Turskoj, donijele su dekret kojim su pripojili Bosnu i Hercegovinu. Nakon aneksije Austro-Ugarska radi na pripremama za uvođenje ustavnog stanja u Bosni i Hercegovini do čega dolazi 1910.god. kada je proglašen Ustav Bosne i Hercegovine