Transition and post-transition transformation processes in the City of Zagreb and its settlement network are remarkably different in the two, theoretically divided, transition decades (1990-2000 and from 2000 onwards). Urban changes in the second transition period have resulted in more significant and far-reaching consequences for the development and appearance of Zagreb and its surroundings. They are clearly visible, for example, in the housing segment, in intense residential construction and the quality of living in new housing estates in the City of Zagreb, but also in each of the towns surveyed within the City network: Velika Gorica, Samobor and Zaprešić. Urban changes have considerably affected the towns and shaped their appearance, physical development and identity. New housing estates (often on the outskirts of towns) or blocks of flats within the existing estates have sprung up without control, with little or no preparation, inconsistent with urban and spatial plans. The City of Zagreb and its outskirts have changed the most. The City authorities have adopted a partial, market-oriented planning concept with no broader picture in mind and no comprehensive urban development plan for the City of Zagreb. This approach has substantially impacted the citizens’ quality of living. The aim of the paper is to examine the quality of living in the above-mentioned locations through fieldwork. The paper presents the research done in spring 2014 on a targeted sample of 308 households (N=308) in new housing estates or new blocks of flats/houses within the existing estates in the City of Zagreb and three satellite towns. The obtained data analysis shows that although the housing estates are new, the quality of living in them is not satisfactory. The comparison of results from 2004 with the latest from 2014 reveals that the quality of living has not improved but stagnated, some signs pointing to decline. This paper is a theoretical and methodological introduction to the ones which will follow and present complete research results on the quality of living in all examined segments and locations. Thus we continue a long tradition of research on settlement networks and the quality of living started at the Institute for Social Research in Zagreb in the 1970s. (IN CROATIAN: Tranzicijska i posttranzicijska transformacija Zagreba i njegove urbane mreže naselja, s obzirom na teorijsku podjelu na prvo i drugo desetljeće tranzicije pokazala je da postoje značajne razlike unutar ta dva desetljeća. Urbanizacijske promjene imale su dalekosežnije posljedice na razvoj i izgled grada Zagreba i njegovog okolnog prostora u drugom razdoblju tranzicije, nakon 2000-e. Najvidljivije su, primjerice, u segmentu stanovanja, odnosno intenzivnoj stanogradnji i kvaliteti života stanovnika u novoizgrađenim naseljima kako u gradu Zagrebu tako i ostalim istraživanim gradovima u mreži, Velikoj Gorici, Samoboru i Zaprešiću. Nastale promjene dovele su do značajnih posljedica u izgledu, izgrađenosti i poimanju identiteta gradova. Nova i često rubna naselja, te nove stambene lokacije, nastajale su najčešće stihijski i neplanirano, odnosno u neskladu s procesima urbanističkog i prostornog planiranja. Najvidljivije promjene nastale su u prostoru grada Zagreba i njegovim tzv. rubovima (periferiji). Gradska politika prihvatila je tržišni i parcijalni koncept planiranja u kojem se ne slijedi cjeloviti pristup razvoju grada što se ponajviše odražava na kvalitetu života građana samih. Osnovni cilj rada stoga je bio ispitati putem terenskog istraživanja stvarno stanje spomenutih lokacija i razinu njihove kvalitete stanovanja. U radu se zatim donosi analiza istraživanja provedenog u proljeće 2014. g. na ciljano odabranom uzorku novostambenih naselja i lokacija od 308 kućanstava (N=308) u zagrebačkoj mreži naselja (Zagrebu i tri grada satelita). Interpretirani podaci pokazuju da iako se radi o novostambenim naseljima i lokacijama njihova kvaliteta života nije na zavidnoj i zadovoljavajućoj razini. Rezultati pokazuju da kvaliteta stanovanja nije doživjela poboljšanja uspoređujući rezultate iz 2004. g. s zadnjima iz 2014., već stagnaciju, a po nekim pokazateljima i pogoršanje. Rad je istovremeno teorijski i metodološki uvod u sljedeće planirane radove čija je svrha predstaviti cjelinu kvalitete života i svih istraživanih elemenata u spomenutim naseljima. Također se radom nastojalo predstaviti dosadašnju dugu istraživačku tradiciju tematike umreženosti prostora i kvalitete života stvorene u IDIZ-u još od 1970-ih godina.